PRVI FESTIVAL MALIH SCENA KIKINDA 2010

Kritika na predstavu "Mister Bean"

Piše: Goran Cvetković, Radio Beograd 2 – četvrtak 24.jun 2010.

Prema tekstovima i motivima iz TV show-a britanskog glumca Roana Atkinsona, priredili i izvode – u ulozi reditelja, Vladimir Đorđević i u ulozi Mister Beena, Velimir Blanić – u produkciji GRADSKOG POZORIŠTA JAZAVAC, Banja Luka, na sceni Narodnog Pozorišta Kikinda, sreda, 23.jun 2010.

Nisam siguran da podržavam akcije koje se u pozorištu baziraju na podražavanju, imitiranju, kopiranju, ponavljanju, potvrđivanju...već urađenih i dokazanih, poznatih umetničkih dela i poznatih umetnika – glumaca ili reditelja..

Sećam se, davno je jedan kolega, kao još mlad reditelj, uradio neku vrstu ponavljanja, kopije, ponovonog rada, omaža, Mijačeve predstave iz Srpskog Narodnog Pozoriušta, POKONDIRENA TIKVA – u Hrvatskom Narodnom Kazalištu u Rijeci i od toga napravio celu studiju...Izdao je neku vrstu knjige opisa tumačenja originalnih scena sa fotografijama i kažu, nisam gledao tu ponovljenu predstavu, da je eksperiment bio zanimljiv i da je uspeo.

Uvek sam mislio da umetnik treba da sam bira svoje sadržaje i da sam traži svoju, individualnu izražajnu aparaturu – da teži inovaciji, samostalnosti i posebnosti... Ali, naravno – čak i kad nešto imitirate – vi ste uvek onaj isti, svoj i poseban, pa ima i u tome neke inovacije. U svakom slučaju – skreće se neka nova pažnja na neka posebna mesta iz originalnog dela i ono ipak, postaje NOVO.

To sam shvatio i gledajući predstavu dvojice mladih glumaca iz Banja Luke, u predstavi MISTER BEAN, Vladimira Đorđevića i Velimira Blanića – od kojih je prvi stvar režirao, a drugi se pojavio u ulozi neobičnog britanskog komičara Rowana Atkinsona, govoreći i njegove, ali i svoje tekstove i igrajući njegove, ali i svoje situacije. I sva je prilika da će – verovatno, kako predstava bude dalje igrana – sve više biti njegovih ličnih tekstova i situacija, a sve manje onih sa TV ekrana, koje je izmislio i izvodi Famozni Mister Bean. Jer – Velimir Blanić je zaista izvanredan komičar i vrlo spretan izvođač tog teškog žanra Stend Up Comedy koja traži veoma spremnog glumca – spremnog na rizik kabaretskog, zabavljačkog nastupa i pred publikom koja nije obavezno sasvim spremna i naklonjena glumi, glumcu, zabavljanju i klovneraju.

Naime – ovaj žanr se igra pre svega, na scenama u kafanama, da poveća potrošnju pića i hrane, kao neki dodatak ovim stvarima ishrane i napijanja, da ih uveća i dopuni. Verujem da su mladi glumci iz Banja Luke uzeli za svoj nastup baš materijal iz poznate TV serije Mister Bean, da bi se spasili od mogućeg početnog odbijanja publike, što bi dodatno otežalo njihov ionako težak glumački nastup. No, u svakom slučaju – sreli smo se sa, pre svega, veoma, veoma spretnim i široko nadarenim Velimirom Blanićem, koji se izražavao i tekstom i grimasom – znatno uvećanih izraza – što je svojstveno američkom komičarskom stilu zabavljača, koji je pomenuti Atkinson primenio vrlo drastično u tumačenju i Crne Guje i Mister Beana, likova koji su ga obeležili kao glumca i doneli mu svetsku slavu TV zabavljača...

Kažem, Blanić se odlično izražava uvećanom grimasom koju znalački plasira tumačeći i lik Mister Beana, ali i lik glumca Atkinsona, pa tako u tom dvostrukom otklonu dobijamo pravu studiju i sredstava i karaktera, a što je najvažnije, formira se jedan novi, poseban – njegov, pojmovnik tema i sadržaja koji – opet, dobijaju novu i formu i značenje, u tako shvaćenom kabareu. Jer – to što smo gledali u igri ove dvojice inteligentnih i sposobnih mladih i okretnih glumaca jeste svakako, dobar i zdrav kabare, koji se kod nas inače, teško prima i još teže opstaje.

Obojica glumaca imaju osećaj za tu neposrednu komunikaciju sa publikom, znaju da prate smeh publike, da ga mame i održavaju, znaju da osete tempo skečeva i ritam predstave – kako u duo scenama, tako i u solo igri. Posebno je razvijen pantomimski izraz i osećaj za nemu scensku komunikaciju pokazao Velimir Blanić u skoro svakoj drugoj – nemoj, sceni. Veština i prilježnost korišćenja zvuka - off snimaka teksta i efekata, daje ovom kabareu svežinu i dodatnu asocijativnost materijala. Smatram da bi daljim radom na razvoju predstave – glumci trbalo da unesu više kabaretskog i kritičkog, kabareu primerenog sadržaja, pa da, koristeći se i dalje prodornošću samog Mister Beana i njegove slave, upute svoje - značajne i možda – provokativne, poruke publici, koja će ih po tome bolje upamtiti. No, u svakom slučaju videli smo jedno vredno i skrupulozno istraživanje pozorišnog žanra i stila, u sklopu preispitivanja ideje imitacije, a sve to u igri vrlo dobrih glumaca. Bravo, česetitam!